sr

Nil Gejmen

  • Marina Mitrovićцитує2 роки тому
    „Da li si oduvek bio ovakav?“

    „Kakav?“

    „Ludak. S vremeplovom.“

    „A, ne. Prošle su silne godine dok nisam nabavio vremeplov.“
  • Sofijaцитує2 роки тому
    Strahovito sam želeo da mi se vrati juče.
  • Sofijaцитує2 роки тому
    Znao sam da odrasli ne bi trebalo da plaču. Oni nisu imali majke da ih uteše
  • Milicaцитуєторік
    tame je mnogo, tama je nepresušna. Vaseljena ima velike zalihe noći.
  • Marina Mitrovićцитує2 роки тому
    Koračam kroz tvoj život, a nepomično stojim na rubu sopstvenog.
  • Izanamieцитує2 роки тому
    ono što naučimo o sebi u tim trenucima, kad nam nešto povuče te okidače, jeste sledeće: prošlost nije mrtva. Ima stvari koje nas krajnje strpljivo čekaju u mračnim hodnicima naših života.
  • Sofija1цитує6 місяців тому
    Međutim, još uvek se pitam koliko sam tu priču zaista ja napisao, a koliko je ona prosto čekala na mene, poput sivih stena što kao kakve kosti počivaju poviše brežuljaka Ostrva Skaj
  • Dankichicaцитуєторік
    A ono što naučimo o sebi u tim trenucima, kad nam nešto povuče te okidače, jeste sledeće: prošlost nije mrtva. Ima stvari koje nas krajnje strpljivo čekaju u mračnim hodnicima naših života. Mi
  • Dankichicaцитуєторік
    mislimo da smo nastavili sa životom, da smo ih odagnali iz uma, ostavili ih da se sasuše, da istrule, da ih odnese vetar; ali grešimo. One nas u tmini čekaju, treniraju, vežbaju svoje najopakije napade, one oštre, snažne i bezumne udarce u trbuh, ubijaju tako vreme dok nas put ponovo ne nanese na njih.
  • Dankichicaцитуєторік
    Svi mi nosimo maske. Zbog toga i jesmo zanimljivi.
fb2epub
Перетягніть файли сюди, не більш ніж 5 за один раз