Jovan Ristić

Книжки

Цитати

Jasna Prokovićцитує2 роки тому
„Znaš šta je Putin uradio kad je došao na Krim?“, kazao je Momir. „Odmah je naredio da se tamo sva ova Mekdonalds sranja zatvore, i na njihovim mestima je napravio narodne kuhinje.“

„Nisu oni uopšte čisti“, ubaci se Beba. „Otkako sam čula da u hamburgere trpaju GMO, ne vodim više dete u Mek.“

„Ja sam zbog GMO-a zabranio ženi i ćerkama da uzimaju bilo šta u Meku osim sladoleda“, kazao je Mrvica.

„Misliš da u sladoledu nema GMO-a?“, upita Filip gotovo stidljivo.

Mrvica ošinu picopevca pogledom, pa se namršti. Kako je moguće da mu to do sada nije palo na pamet?
Jasna Prokovićцитує2 роки тому
„Ali ne bih sada o tome. Voleo bih da me saslušaš. Vidiš, u životu sam sretao razne ljude, razne budale, naročito u ratu. Misliš da je ovaj naš Momir nekakav unikat? Nije, sestro. Vojska je takvih bila puna. Prazni, neostvareni likovi koji bi da predvode, a nemaju ništa da kažu svoje. Snovi im se užegli, pa se izdrkavaju na vojnicima i nižim činovima jer ne mogu više sebe da podnesu. A kad dođu kući, kod svojih žena, manji su od makova zrna. Kad slušaš koliko brbljaju o nečemu, pomisliš: ’O, kako su ovi pametni.’ A kad se malo udubiš u ono šta pričaju, shvatiš da vrte istu ploču, i da je ta ploča uglavnom tuđa. Najsmešnije je kada ih uhvatiš da vrte tvoju ploču. Ako o nečemu znaš više od njih, primetićeš da te u razgovoru prate kao kučići; potcrtavaju tvoje poente i trude se da prepakuju ono što si rekô da ukrase ’svoja’ opšta mesta. Al’ ne daj bože, sestro, da takvima okreneš leđa. I ne daj bože da im u ruke daš oružje.“
fb2epub
Перетягніть файли сюди, не більш ніж 5 за один раз