Marko Tomaš

Lijepe stvari ne treba objašnjavati. U njima valja uživati. Bolje biti zaslijepljen ljepotom nadanja nego mržnjom iza koje stoje sumanute ideje o koje se ljudski rod sapliće cijelu svoju povijest. Ta se nada zajedno s putnicima ukrcavala u vagone jugoslavenskih željeznica. Zato je u njima uvijek bilo tijesno ali sigurno i toplo.

Proljetni umor. Ljetna žega. Jesenja melankolija. Zimska depresija. Vrijeme je da izmislimo peto godišnje doba

Smokva ima lud korijen i stvarno je teško zamisliti do kuda su sve dopirali pipci te žilave voćke

Nije li upravo podsjetnik na ljudsku destrukciju najstidnije moguće mjesto, upravo ono jedino koje treba prikriti

Naličje nas ne zanima. Zato je sve manje mjesta za istinsku ljubav i bilo kakvu humanu ideju

Mi više ništa ne ostavljamo iza sebe, kuda čovjek prođe tu ni trava više ne raste, a bez lijepih naslijeđa nestat će i priča a kad nestane priča više neće biti ni ljudi