Bojana

Doktore Brojer, ovaj sat je bio prekratak. Ja sam nezasita i hoću još Vašeg vremena.

Mogu li da sa Vama prošetam do Vašeg hotela?”

Ova izjava je Brojeru zazvučala smjelo, maskulino; ipak, sa njenih usana činila se ispravnom, spontanom - kao prirodan način na koji bi ljudi trebalo da govore i žive.

No, jedna od mojih granitnih rečenica glasi: ’Postani ono što jesi.’ A kako da neko otkrije ko je i šta je bez istine?”

Koliko sam od života propustio”, zapita se, „samo zbog toga što nisam uspijevao da gledam? Ili sam gledao, a nisam vidio?”

„Da, tako je - pogledaj oko sebe, budalo!” Brojer reče sebi. „Veneciju dolaze da vide ljudi iz cijelog svijeta - ljudi koji odbijaju da umru prije nego što ih blagoslovi ova ljepota”.

„Imam dvadeset jednu godinu, doktore Brojer, i prestala sam da vjerujem u čuda.

„Naravno, ali” - i ona izvuče ruku da bi stala ispred njega, u sebe zatvorena, snažna kao muškarac - „za mene je riječ ’dužnost’ teška i tiranska. Svela sam svoje dužnosti samo na jednu - da sačuvam slobodu. Brak i posesivnost i ljubomora koji ga prate zarobljavaju duh.

Nikada neće imati vlast nada mnom. Vjerujem, doktore Brojer, da će doći vrijeme kada žene i muškarci neće tiranisati jedni druge svojim slabostima.” Okrenu se sa svom sigurnošću koju je pokazala prilikom dolaska. „ Auf Wiedersehen. Do našeg sledećeg susreta - u Beču.”

koncept agona - vjerovanje da se prirodni dar jedino razvija kroz borbu

Niče vjeruje da niko nema želju da pomaže drugom: naprotiv, ljudi žele jedino da dominiraju i da uvećaju sopstvenu moć. U nekoliko slučajeva kada je svoju moć predao nekom drugom, za njega se to završilo osjećanjem opustošenosti i bijesa.

„Ali, mi smo slobodno misleći idealisti koji odbacuju ograničenja nametnuta društvom. Vjerujemo u svoju sposobnost da kreiramo sopstvenu moralnu strukturu.”

Pronaći zore i zlatne mogućnosti, voljeti bogatu, smjelu dušu: svakom je to potrebno, pomisli, bar jednom u životu.