sr
Книжки
Zejn Džuhadar

Karta soli i zvezda

  • Mirjana Avramovцитує3 роки тому
    Kako to da ljudi uvek imaju samo jedan jezik za tugu?
  • b6882281692цитує3 роки тому
    „Da li ikada prestaje taj osećaj da je zemaljska kugla jedan ogroman živac? Da kuda god da kročiš, mrtvi to osećaju?“
  • b6882281692цитує3 роки тому
    Ali teme mi damara, prsti mi se tresu, a u glavi brojim rasturene porodice koje sam videla. Brojim očeve koji nedostaju, pokopanu braću, njih što daju oblik i dah onima koji su ostali, i pitam sebe koliko puta možeš izgubiti sve pre nego što se otvoriš za ništavilo.
  • b6882281692цитує3 роки тому
    Glas joj je hrapav i tih, svaka reč istančana. „Niko ne vidi budućnost“, kaže. „Niko ne zna šta je planirano. Ali bezbednost nije u tome da ti se nikad ne desi ništa ružno. Ona je u znanju da nas ružne stvari ne mogu razdvojiti. Razumeš? Nije važno šta se dešava. Tvoja porodica te i dalje voli, a sve možeš da prebrodiš ako to znaš. Kraj mene si bezbedna. Kraj mame. Kraj Boga. Ništa ne može to da ti oduzme.“ Prelazi prstom po mom obrazu i nudi mi porub svog hidžaba. „Sad obriši suze.“
  • b6882281692цитує3 роки тому
    „Čovek sam bira ono što ga određuje. Ne mora da ga odredi to što je izbeglica.“
  • b6882281692цитує3 роки тому
    nije li ono najvažnije što vidimo u Bogu zapravo ono što vidimo jedni u drugima.
  • b6882281692цитує3 роки тому
    „Ne zaboravi“, dodaje, a Ebu Said gleda naviše dok prevodi, pomalo zastajkujući, „priče olakšavaju muku živima, a ne onima što umiru. Ljudi uvek misle da umiranje boli. Ali nije tako. Nas boli život.“
  • Читам, не скитам.💌цитуєторік
    Majčino lice izobličilo se u žig zaprepašćenja, radosti i čuda. Širom je raskrilila ruke i Ravija pade u njih kao u duboku vodu, toplu, sveobuhvatnu, vodu koja oduzima dah.
  • Читам, не скитам.💌цитуєторік
    Pritiskam šakama lice. Postala sam neko kog ne prepoznajem. Nos mi je oštro brdo, usne su mi punije. Izvajali su me ti kilometri. Vreme ima ruke skulptora. Čak ih i ne primetimo.
  • Читам, не скитам.💌цитуєторік
    Sviće jutro. Jusuf posmatra tamu. Ja se držim za tu ogromnost poda mnom, za tu veliku dobrotu. Žmurim i zamišljam da sam i dalje onaj plavi kamenčić što spava u zemlji, čekam Boga da glačanjem otre so sa moje kože.
fb2epub
Перетягніть файли сюди, не більш ніж 5 за один раз