U maloj odvjetničkoj kancelariji u Telsu, savezna država Washington, Jennifer Parker je sama gledala inauguraciju na televiziji. Gledala je sve dok ceremonija nije završila i sve dok Adam, Mary Beth i Samantha nisu sišli s platforme, okruženi agentima tajne službe. A tada je isključila televizor, i likovi su se rasplinuli u ništavilo. Činilo joj se da je time isključila prošlost, sve što je doživjela: ljubav i smrt, radost i bol. Ništa je nije uništilo.
Preživjela je.
Odjenula je kaput i šešir te izišla zastavši na trenutak da pogleda natpis na kojem je pisalo: Jennifer Parker, odvjetnik. Letimično se sjetila porote koja ju je oslobodila. Još je uvijek bila advokat, kao i njen otac. I dalje će tražiti neuhvatljivu stvar koju nazivaju pravdom. Okrenula se i pošla prema sudnici.
Polako je hodala pustom ulicom kojom je brisao vjetar. Počeo je padati rijetki snijeg zavijajući svijet u šifonski veo. Iz obližnje zgrade začuše se iznenada zvuci zabave; bili su joj toliko strani da je na trenutak zastala i poslušala. Čvršće se umotala u kaput i krenula dalje ulicom vireći u snježnu zavjesu, kao da pokušava baciti pogled u budućnost.
No, gledala je u prošlost pokušavajući shvatiti kad je sav smijeh zamro.