bookmate game
sr
Книжки
Mirjana Bobić Mojsilović

Muška azbuka

Druga strana priče.
Ako ste voleli Azbuku mog života, obožavaćete roman Muška azbuka.
Ali, sada mi se stezalo grlo. Uznemiren sam kao nikada, i ovo mi nije trebalo. Pomislio sam, ponovo, bolje je da budem pizda, kakvom me verovatno ionako smatra, najlakše je biti pizda, život je ionako jedna niska pizdunstava uglavnom, bolje bi bilo da nas oboje poštedim sranja, emotivnih ispada, stida. Izbegneš krivicu, to valjda svako radi? Nije li život ponekad, kad se sve ogoli, samo to? Izbegavanje krivice? Jednostavno, organizuješ sebi život tako da bude što manje komplikacija.
S, kao seks, kao sinoć, kao sutra, kao smrt, kao suze.
S, sjebao sam nam živote, svima.

Roman za sve ostavljene i za one koji ostavljaju. Za prevarene i one koji varaju. Roman o braku, ljubavi, izdaji, kukavičluku, strahu, mržnji i kolebanju.
216 паперових сторінок
Уже прочитали? Що скажете?
👍👎

Враження

  • Jasna Prokovićділиться враженням4 роки тому
    👍Раджу
    💡Пізнавальна
    💞Романтична
    🌴У відпустку
    🚀Неможливо відірватися
    🐼Добра
    💧Зворушлива

    Možda mi se čak više svidela od Azbuke mog života.-)

  • b9046873134ділиться враженням2 місяці тому
    👍Раджу

    Hm...početak kraja...nastavak..

  • Martina Ilicділиться враженням9 місяців тому
    👍Раджу
    🐼Добра

    Zanimljiva priča iz muškog ugla.

Цитати

  • Jasna Prokovićцитує4 роки тому
    Što čovek ima više svog prostora, to se više utvrđuju njegove granice. Ljudi koji žive zajedno retko hodaju zagrljeni.
  • Jelena Markovicцитує4 роки тому
    onaj ko odlazi ne nosi fotografije sa sobom, to bi bilo kao da nosi ceo svoj život, kao da sa starim životom nije raskrstio. Obarajući tango života. Prošlost mora da umre, da bude izbrisana, inače nema novog života, to je jasno kao dan. Zašto bi u novi život iko nosio stari? Ne, fotografije će ostati tamo, na tim policama i na tim komodama za koje su i uramljene, ostaće tamo gde o njima može da se govori, gde one imaju smisla, gde razgovori o trenucima koji su na njima ovekovečeni služe da utvrde, ili da poprave, sadašnji trenutak. Jer ima smisla o njima govoriti.

    U novom životu, fotografije starog su višak, uvreda, neka zloba koju niko ne bi mogao da razume.

    Zato u novi život čovek ode simbolički go. Skine staru kožu. A na staroj koži su uspomene, sećanja, ono što je bilo. Šare prošlosti.
  • Dragica Korlatцитує2 місяці тому
    Čovečanstvo je zaglavljeno u neprekidnoj adolescenciji. Starost je neka vrsta osude, simbolička smrtna kazna, put ka društvenom groblju otpisanih.

На полицях

fb2epub
Перетягніть файли сюди, не більш ніж 5 за один раз