Pečalba

Knjiga »kaprisa i feljtona« Pečalba (1913.) posljednja je za autorova života objavljena Matoševa knjiga, uglavnom izbor njegovih novinskih članaka. Za naslov je autor odabrao ovu danas dobro poznatu makedonsku riječ, zato što je veći dio u njoj objavljenih feljtona i članaka nastao u egzilu (Beograd, Pariz i drugdje), a pisao ih je kao novinski »nadničar« za različite hrvatske i srpske novine i časopise. Nakon što je otisnuta, knjiga nije odmah puštena u prodaju, nego je četiri mjeseca stajala zaplijenjena od strane vlasti, zbog negativnog pisanja o Ugarskoj i navodnog vrijeđanja osobe cara i kralja.

Izdanje knjige iz 1913. godine donosimo u cijelosti, s Matoševom kratkom autobiografijom koju je napisao za prvo izdanje Pečalbe. Dodatak i Postuma sadrže nekoliko priloga koji nisu bili uvršteni u prvo izdanje Pečalbe, kao što su intervju, jedini ikad, s Matošem objavljen u Nedjeljnim novostima, te nedovršena Matoševa autobiografija koja je sačuvana u rukopisu.

Pečalba sadrži mnoge poznate i najuspjelije novinarske, autobiografske i putopisne feljtone i članke kao što su Pariška kronika, Moji zatvori, Od Pariza do Beograda, Zagreb i Zagrebi, Ladanjske večeri, Nokturno, kratke duhovite feljtonističke novinske crtice Kafanske varijacije, eseje o poznatim osobama toga doba, glumcu Andriji Fijanu, glumici Ljerki Šram, slavnoj plesačici Isadori Duncan, pijanistu Ignacyju Paderewskom, cirkuskom upravitelju Barnumu, srpskom političaru Nikoli Pašiću, zatim Tolstojev nekrolog, te članke o suvremenim događajima (reportaže iz Srbije, Rusko-japanski rat, Prvi balkanski rat).

Pjesnik, novelist, putopisac, feljtonist, esejist, kritičar Antun Gustav Matoš (1873–1914) najistaknutiji je predstavnik hrvatske moderne, izuzetni erudit, profesionalni književnik s izuzetnim društvenim utjecajem koji je hrvatsku književnost otvorio prema europskim strujanjima.