bookmate game
sr
Книжки
Momo Kapor

Ada

Zaplovih nizvodno, u suret niskom potištenom oblaku iz koga se prosipala novembarska kiša po opusteloj reci. Mada sam čvrsto držao kormilo u rukama, nisam znao kuda plovim, ali žurilo mi se da stignem tamo što pre.
„Svako od nas ima neko svoje ’srećno mesto’. To je mesto na koje se sklanjamo kada nam je potrebna uteha, ali i mesto gde odlazimo da bismo bili baš ono što jesmo, bez ulepšavajućih filtera. Tatino srećno mesto bila je, bez sumnje, Ada Ciganlija.
Naš brod zvao se ’Ada’ i čekao je, uredno usidren, uvek spreman da primi svoju čudnu, bučnu posadu. Kada mislim o tim danima, sećam se jednog mesta na Savi gde smo uvek gasili motor i puštali da brod ’curi’ niz reku. Sreća jeste u malim stvarima pa me čak i danas, toliko godina kasnije, pomisao na to ispuni mirom i setom.“
Iz predgovora Ane Kapor
Roman Mome Kapora Ada, prvi put objavljen davne 1977. godine u biblioteci „Hit“, vrlo je brzo doživeo brojna izdanja i na taj način potvrdio veliku popularnost ovog autora. Novo Lagunino izdanje pruža mogućnost onima koji se do sada nisu sreli sa književnošću Mome Kapora da se upoznaju sa prozom jednog od najčitanijih pisaca ovog podneblja. Ilustracije autora prate knjigu i zaokružuju priču o reci Savi i neobičnim stanovnicima njenih obala.
353 паперові сторінки
Видавництво
Laguna
Уже прочитали? Що скажете?
👍👎

Враження

  • Jelena Cvetkovićділиться враженням3 роки тому

    Divna knjiga.

  • James Woland Wolfділиться враженням3 роки тому
    👍Раджу

    Sjajna!

  • b1579888952ділиться враженням2 місяці тому
    👍Раджу
    🔮Мудра
    💡Пізнавальна
    🚀Неможливо відірватися

Цитати

  • Jasna Prokovićцитує3 роки тому
    Svako od nas ima neko svoje „srećno mesto“. To je mesto na koje se sklanjamo kada nam je potrebna uteha, ali i mesto gde odlazimo da bismo bili baš ono sto jesmo, bez ulepšavajućih filtera.
  • Stefan Konceptцитує3 роки тому
    Na kraju, kada saberete sve vreme koje ste dirinčili da biste održali goli život, ispada da ste pola svoga veka proživeli po tuđim pravilima; dodate li tome vreme provedeno u spavanju, ostaje vam sasvim malo za slobodan život! Jedva jedna četvrtina ljudskog veka ili možda još manje... To bi trebalo tačno izračunati! Kako je to tužno!
  • Stefan Konceptцитує3 роки тому
    nije bio bliže nebu kao u toj mansardnoj kancelariji niskog stropa, kroz čije je prozore mogao da vidi veliki kvadrat neba i da posmatra večno putovanje oblaka, nailazak oluja, ili da, gotovo pod prstima, u danima bez vetra, oseti fino sivkasto tkanje smoga.

На полицях

fb2epub
Перетягніть файли сюди, не більш ніж 5 за один раз