sr
Книжки
Ljiljana Šarac

Đurđevim stopama

Zima je 1455. godine. U studenoj Silađijevoj tamnici, ranjen i onemoćao, čami osamdesetogodišnji despot Đurađ Branković. Dok čeka da se za njega prikupi otkup, prebira po svojoj burnoj prošlosti. Priseća se mladalačkih pustolovina i ženidbe ponositom Irinom Kantakuzin, ljutog rivalstva sa ujakom Stefanom Lazarevićem, mukotrpne gradnje Smedereva i upinjanja da za svoj narod osvoji što više slobode. On nastoji da sačuva svoje dostojanstvo i smogne snage za još jedan podvig kojim će, poput zvezde repatice, ostaviti blistavi trag po mrkloj tmini koja je prekrila njegovu zlosrećnu despotovinu.
Šest vekova kasnije, mlada Beograđanka Ksenija, fotografkinja i izdanak kupindolske loze Brankovića, tavori u posve drugačijoj vrsti tamnice. Duševnu prazninu koja se otvorila dvostrukim gubitkom popunjava opsesijom koju je nasledila od oca, nastavljajući njegovu potragu za misteriozno nestalim srebrnim sarkofagom i grobom despota tragične sudbine.
„Idući Đurđevim stopama, ova, u isti mah uzbudljiva i kontemplativna, istorijska i savremena povest Ljiljane Šarac vodi čitaoca od krvavih razbojišta i dinastičkih borbi srpskog srednjeg veka do intriga, spletki i supresije informacija u bivšoj SFRJ; od memle kamena i bede tamnica do sjaja prepunih riznica i mekog dodira svile; od drevne, čvornovate kruške u Drenici na Kosovu do sočnih limunova sa obala Jadrana i uskih, suncem okupanih uličica Dubrovnika; od raskoši i zamki Carigrada do skromne, zaboravljene crkvice na Starom smederevskom groblju i tajne u njoj pohranjene.“ Dr Slavica Ranković
298 паперових сторінок
Видавництво
Laguna
Уже прочитали? Що скажете?
👍👎

Враження

  • Jasna Prokovićділиться враженням3 роки тому
    👍Раджу
    💡Пізнавальна
    🚀Неможливо відірватися
    💧Зворушлива

    Ovo verovatno spada u istorijski roman, meni je izuzetna ljubavna priča despota Đurđa Brankovića i njegovog najvećeg blaga, u narodu poznate kao prokleta Jerina. Uživala sam.-)

  • DRAGANділиться враженнямторік

    Knjiga je razvučena,ima bezbroj nepotrebnih rečenica (posebno vezanih za Kseniju),bila bi siguran sam efektnija da je upola kraća,jedva sam se izborio sa njom

  • Slavica Nikolicділиться враженням2 роки тому

    Nije me puno odusevila.Razvodnjeno i malo toga receno

Цитати

  • Jasna Prokovićцитує3 роки тому
    Dovoljno je da zatvorim oči i osetim miris jasmina na koji je mirisala njena kosa. Ne razumem se u ženske stvari. U sapunčiće, mirišljava ulja, suvo bilje, ali znam da Irina na to veoma obraća pažnju. Zato je ispred nje uvek kao prethodnica išao mirisni oblak.

    Pre nego što bismo legli, ona bi čvrsto splela dve pletenice i pustila da joj slobodno padaju niz leđa. Ja bih joj prišao i jednu po jednu raspleo. Oko mene se širila mirisna jasminova šuma. Zaronio bih lice u grane od smeđih svilenih vlasi i spokojno usnio. I tako četrdeset dve godine.
  • Slavica Nikolicцитує3 роки тому
    Zid ruši vlaga, a čoveka briga.
  • Jasna Prokovićцитує3 роки тому
    I sada, kada sam spreman da zatvorim oči, i da ih više nikada ne otvorim, strepim, ali ne za sebe, već za njih. Za moje voljene, mučene Srbe koje Bog neprestano iskušava.

    Znam da nemam kome da ih ostavim. Svi budući samo će razvlačiti blago koje će od mene preteći. Grabiće se oko trona na koji ne zaslužuju da sednu. Boriće se za prevlast, zaboravljajući na sve drugo. Ubrzaće neminovni kraj.

    Nad despotijom će zauvek zaći sunce.

    Osećam se krivim, iako će se to desiti kada mene više ne bude.

    I u smrti nosiću breme da nisam za narod učinio dovoljno. I stid. I greh.

    Oče, delim tvoj neuspeh… Dolazim da zauvek plačemo krvave suze nad zemljom koju smo više od svih voleli i izgubili…

На полицях

fb2epub
Перетягніть файли сюди, не більш ніж 5 за один раз