Agatha Christie

Ubojstvo u Mezopotamiji

Повідомити про появу
Щоб читати цю книжку, завантажте файл EPUB або FB2 на Букмейт. Як завантажити книжку?
  • Bomixцитує3 дні тому
    Morat ću pitati doktora Reillyja da mi kaže kakav arapski izraz, poput onog što ga je Poirot upotrijebio.

    U ime Alaha, milosrdnog i milostivog... Otprilike tako nešto.

    Kraj
  • Bomixцитує3 дні тому
    Ubijanje postaje navika. Te noći on zamjenjuje njenu čašu vode čašom solne kiseline u nadi da će svatko pomisliti da se radi o samoubojstvu.

    Postoji čak mogućnost da je optuže za prvo ubojstvo koje će vjerojatno pripisati njenoj grižnji savjesti. Da bi tu pretpostavku učinio što uvjerljivijom, odnio je žrvanj s terase d podmetnuo ga pod njen krevet.

    Nije ni čudo što je sirota. gospođica Johnson u smrtnoj agoniji očajnički pokušavala saopćiti svoje skupo plaćeno otkriće: »Prozor, prozor«.

    Gospođa Leidner nije bila ubijena kroz vrata, nego kroz prozor. I tako se sve objasnilo... Sve je došlo na svoje mjesto. S psihološke strane savršeno ubojstvo. Ali“ dokaza nemamo... ama baš nijednog...

    Svi smo šutjeli obuzeti neopisivim užasom. Da, užasom i sažaljenjem.

    Doktor Leidner nije se bio ni pomaknuo niti progovorio ijednu riječ, Samo je sjedio, umoran i nekako ostario.

    Napokon se lako pokrene i pogleda Poirota blagim i umornim očima.

    — Ne, dosad nemate nikakva dokaza - reče. - Ali, to nije ni važno. Znali ste da neću zanijekati istinu. Nikad nisam bježao od istine. Zapravo mi je sad mnogo lakše. Umoran sam...

    Zatim jednostavno reče:

    — Žao mi je Anne. Bilo je to odvratno i besćutno od mene - to nije bilo slično meni! Jadnica, i ona je mnogo prepatila. Da, to više nisam bio ja, već neki bjesomučnik obuzet strahom. Slab smiješak zatitra mu usnama iskrivljenim od bola. - Bili biste dobar arheolog, monsieur Poirot. - Imate smisla za oživljavanje prošlosti. Dogodilo se sve kako ste kazali. Volio sam Louisu i ubio je. Da ste je poznavali, shvatili biste me... Ama, vjerujem da ste me već shvatili.
  • Bomixцитує3 дні тому
    Doktor Leidner, a ne njegova supruga, bio je odgovoran za onakvo stanje napetosti i nelagodnosti. Nije nikakvo čudo što osoblje nije znalo pravi razlog tome. Ljubazan i blag, doktor Leidner, naoko uvijek isti, samo je igrao svoju ulogu. Zapravo je bio fanatik opsjednut mišlju o ubojstvu. Sad ćemo prijeći na drugi zločin... zločin izvršen nad gospođicom Johnson.

    Sređujući papire u uredu doktora Leidnera (posao koji je dragovoljno bila preuzela na sebe u nastojanju da radi nešto korisno), mora da je ona pronašla koncept za jedno anonimno pismo. To ju je otkriće iz temelja potreslo! Doktor Leidner smišljeno zastrašuje svoju ženu! Ona to još ne može shvatiti, ali je zbog toga sva očajna. Baš tada je sestra Leatheran zatječe kako plače. Ne vjerujem da je tog trenutka posumnjala da je doktor Leidner ubojica, ali pokusi koje sam obavio u sobama gospode Leidner i oca Lavignyja nisu joj izmakli pažnji. Shvatila je da je prozor u sobi gospode Leidner morao biti otvoren, a ne zatvoren, ako je uistinu čula njen krik. Ona još ne pridaje neku veću važnost toj činjenici, ali ju je upamtila. Mozak joj rada grozničavom brzinom... utirući put do istine.

    Možda je što spomenula doktoru Leidneru o tim pismima, a on je shvatio i iz straha izmijenio držanje prema njoj. Međutim, doktor Leidner nije mogao ubiti svoju ženu jer je cijelo vrijeme bio na terasi! I onda, jedne večeri, dok je i sama stajala na terasi i mozgala o tome, istina ju je zgodila poput munje. Gospođa Leidner je bila ubijena odande, s terase, kad je otvorila prozor. Upravo tog trenutka naišla je sestra Leatheran. Ali ubrzo stara ljubav prema doktoru Leidneru obuzela ju je te se poslužila varkom.

    Sestra Leatheran nije smjela saznati za njeno užasno otkriće. Namjerno je gledala u suprotnom pravcu (prema dvorištu) i kazala nekoliko riječi koje su joj pale na pamet kad je ugledala oca Lavignyja koji je u tom času prolazio kroz dvorište. Odbila je da što više kaže. Trebalo joj je vremena da o svemu razmisli. A doktor Leidner, koji ju je neprekidno pratio sa zebnjom u srcu, konačno je shvatio da ona zna istinu. Nije bila žena koja je mogla od njega skrivati svoj užas i uznemirenost. Istina je da ga dotad nije bila izdala..., ali pitanje je dokle bi mogao računati na njenu šutnju.
  • Bomixцитує3 дні тому
    Ali kasnije pismo ipak staže. Zašto? Po mom mišljenju, doktor Leidner nije htio ništa riskirati. Bliskost njihove veze mogla bi probuditi stare uspomene. Jednom zasvagda, želi stvoriti kod nje dojam da su Eric Leidner i Frederick Bosner dvije različite osobe i da prijeteća, pisma dolaze od prvog muža zbog njena drugog muža. Onda slijedi ona djetinjasta agrarija trovanja plinom... koju je, naravno, izveo doktor Leidner s istom namjerom. Poslije toga je zadovoljan i više nije potrebno da šalje pisma. Sad se mogu vratiti mirnom i sretnom životu.

    Međutim, dvije godine kasnije, pisma se opet pojavljuju. Zašto? Eh bien, mislim da znam razlog; zato što su prijetnje koje su sadržavala ta pisma uvek bile ozbiljne prijetnje. (Zbog toga je gospoda Leadner i živjela u vječitu strahu, jer je dobro poznavala Frederickovu u isto vrijeme blagu i okrutnu narav). Ako pripadne kojem drugom čovjeku, ubit će je, a podala se Richardu Careyu. I pošto je saznao za njihovu vezu, doktor Leidner hladnokrvno i mirno smišlja kako će je ubiti. Shvaćate li sada važnost uloge koju je trebalo da odigra sestra Leatheran? Taj nepojmljivi postupak doktora Leidnera da ženi uzme bolničarku, isprva me je iznenadio, ali sam ga ipak dokučio. Bilo je neobično važno da pouzdan svjedok, sa stručnim znanjem, nepobitno utvrdi da je gospoda Leidner bila mrtva već više od sat vremena od trenutka kad je njeno truplo pronadeno... što će reći da je ubijena baš onda kad je njen muž radio na terasi, što svi mogu potvrditi pod zakletvom. Mogao bi netko posumnjati da ju je on ubio kad je ušao u njenu sobu i našao truplo... Ali to uopće ne dolazi u obzir ako izučena bolničarka odlučno potvrdi da je smrt nastupala sat ranije. Još valja objasniti onu neobičnu atmosferu punu napetosti i tjeskobe što je ove godine tištala članove ekspedicije. Nijednog trenutka nisam to pripisuvao isključivo utjecaju gospode Leidner. Poznato je da je medu članovima ekspedicije vladalo veliko drugarstvo. Ja mislim da je raspoloženje svake družine najuže povezano s utjecajem njena šefa. I pored svoje blage ćudi, doktor Leidner je bio snažna ličnost. Zahvaljujuči njegovu taktu, razuxnnom i pametnom postupanju s ljudima, vladala je ona sretna atmosfera sve do prije godinu dana. Ako je, dakle, došlo do kakve promjene, krivnja leži na rukovodiocu, to jest na doktoru Leidneru.
  • Bomixцитує3 дні тому
    Nisam li vam odmah na početku rekao da je ovo crime passionnel? Zašto joj je njen prvi muž prijetio smrću? Zato što ju je volio. I, kao što vidite, svoju je prijetnju proveo u djelo. Mais oui... mais oui... čim sam shvatio da je doktor Leidner ubojica, sve je došlo na svoje mjesto. Još jednom započinjem svoje putovanje iz početka... Prvi brak gospode Leidner...

    Prijeteća pisma... Drugi brak... Pisma je sprečavaju da se uda za drugog čovjeka, ali je ne sprečavaju da pode za doktora Leidnera. Kako je sve to jednostavno ako je doktor Leidner uistinu Frederick Bosner.

    Pođimo još jednom na put... Ali ovaj put pod pretpostavkom da je riječ o Fredericku Bosneru. Ponajprije, on voli Louisu strastvenom ljubavlju kakvu može pobuditi samo žena njene vrste. Ona ga izdaje. Osuđuju ga na smrt.

    On bježi. Doživljava željezničku nesreću, ali izvlači živu glavu i pojavljuje se kao nova ličnost... postaje mladi švedski arheolog Eric Leidner. Pravi Leidner, čije je truplo užasno iznakaženo u nesreći, sahranjen je kao Frederick Bosner. Kakav je stav ovog novog Leidnera prema ženi koja ga je svojevoljno poslala u smrt? Da odmah istaknemo ono najvažnije, on je još voli. Daje se na posao da otpočne nov život. To je čovjek velikih umnih sposobnosti, posao mu odgovara i ide od ruke. Medutim, nikad ne zaboravlja veliku strast svog života. Prati svaki pokret svoje supruge.

    Čvrsto je odlučio: ona nikad neće pripadati drugome, već samo njemu.

    (Sjetite se kako ga je gospoda Leidner opisala sesiri Leatheran: ljubazan, drag, ali i nemilosrdan.)

    Kad god je smatrao za potrebno, slao joj je pismo. Oponaša neke osobine njena rukopisa, za slučaj da se ona odluči odnijeti ih na policiju. Danas se često dogada da žene same sebi pišu uzbudljiva pisma, pa bi policija na temelju sličnostd rukopisa ubrzo došla do odredenog zaključka. U isto vrijeme, još je drži u nedoumici u pogledu svoje smrti, je li živ ili nije. I na koncu, poslije mnogo godina, smatra da je kucnuo njegov čas: ponovo se javlja u njezinu životu. Sve teče u najboljem redu. Njegova žena uopće ne sumnja u njegov identitet. Ugledan je čovjek. Nekadašnji stasit i pristao mladić sad je čovjek srednjih godina, povijenih ramena i duge brade. I sve je opet kao i nekad: Frederick snažno utječe na Louisu a ona po drugi put pristaje da se uda za njega. I nikakvo pismo ne dolazi da spriječi sklapanje njihova braka.
  • Bomixцитує3 дні тому
    Poirot iznenada prekine svoje izlaganje i obrati se mladiću očinskim tonom:

    — Mon ami, neka vam ovo posluži kao pouka. Vi ste muškarac i zato se ponašajte kao muškarac! Protivno je ljudskoj prirodi da se ponižava. Žene i priroda reagiraju na gotovo isti način! Upamtite da je bolje baciti ženi najveći tanjur u glavu, nego se uvijati kao crv kad vas pogleda!
  • Bomixцитує5 днів тому
    Kako bilo da bilo, sada sam bila posve sigurna da se gospoda Leidner boji jedne određene osobe od krvi i mesa.
fb2epub
Перетягніть файли сюди, не більш ніж 5 за один раз