Sumnja

Zastala je, moja joj je kosa još uvijek bila u ruci.

Uspravila sam se na kuhinjskom stolcu kad je to ipak učinila.

Nastavnik im je podijelio plastične vrećice.

Dok je Violet bila kod mene, osjećala sam se kao da živim u kući s duhom.

Moram otići odavde – iznenada je postalo prevruće i preglasno.

Gledala sam je u daljini i zabacila ramena dok sam govorila, onako kako mi je bila savjetovala.

Ni kakav bi život bio da je ona umrla umjesto njega.

Glas joj je bio nježan i zastajkivala bi prije nego što bi dovršila rečenicu.

Počela sam ovo novo, mirno, normalno uzimati zdravo za gotovo.

“Cecilia, tako je lijepo ponovno te vidjeti.