sr
Книжки
Merijen Kronin

Sto godina Leni i Margo

  • Jasna Prokovićцитує3 роки тому
    „Za to penzija i služi, zar ne? Da radite ono što ste oduvek želeli, ali se nikad niste usudili.“
  • Jasna Prokovićцитує3 роки тому
    Slikarska soba je s desne strane. Vrata su neupadljiva, ali meni se to i dopada. Ono najbolje se uglavnom i može naći iza vrata koja se ne prave mnogo važna.
  • Jokarićцитує3 роки тому
    Moglo bi se reći da smo Bog i ja u komplikovanim odnosima, recimo. Kako ja to shvatam, on je kosmički bunar želja. Nekoliko puta sam ponešto zatražila, a on je povremeno isporučio robu. Inače – tišina.
  • Jasna Prokovićцитує3 роки тому
    „Suviše sam voleo zvezde da bi me sada plašila noć“, rekoh.
  • Tašaцитує7 місяців тому
    „Zar se ne plašite? Ja ne znam kako bih uopšte mogla da umrem kad se ovoliko plašim umiranja.“

    Udahnuo je s mukom i uputio mi još jedan blag osmeh. „Nemoj se plašiti da umreš, prćo.“

    „Ali plašim se“, šapnuh.

    „Ali nemaš razloga!“ Nasmejao se i ovo sledeće je rekao na engleskom: „Biće kao da spavaš.“
  • Tašaцитує7 місяців тому
    Možda zato majka nikad nije mogla da spava – san previše liči na smrt, a ona nije bila spremna.
  • Tašaцитує7 місяців тому
    ?“, šapnuh, još ošamućena od spavanja.

    „Zato sam ovde – zbog srca.“

    Uspravila sam se u krevetu. Van Sobe ruža delovala je sićušno.

    „Oh. Žao mi je. Sviđa mi se tvoje srce. Imaš divno srce.“
  • Marijaцитуєторік
    Bila su dva čoveka u bolnici. Obojica su bila bolesna. Jednom su rekli da će mu se stanje popraviti, da ga čeka mnogo godina života, i da će se s vremenom oporaviti. Drugom su rekli da će umreti u roku od godinu dana.
    Godinu dana kasnije čovek kom su prognozirali smrt bio je mrtav, a čovek kom su rekli da će preživeti jeste preživeo i govorio je da se oseća dobro. Bolnica je tada shvatila da je došlo do greške, pomešali su podatke – svaki je čuo sudbinu onog drugog. Preminuli čovek je zapravo bio zdrav, a preživeli je bolovao od smrtonosne bolesti.
  • Marijaцитуєторік
    Vrata su neupadljiva, ali meni se to i dopada. Ono najbolje se uglavnom i može naći iza vrata koja se ne prave mnogo važna.
  • Danijelaцитуєторік
    „Ali zar se ne plašite, sasvim sami, ovako daleko, po mraku?“

    Tada mi se osmehnuo. „Nimalo, Margo. Suviše sam voleo zvezde da bi me sada plašila noć.“
fb2epub
Перетягніть файли сюди, не більш ніж 5 за один раз